OD OSAKE DO KYOTA I HIROŠIME: ZNAMENITOSTI I NEKE ZANIMLJIVOSTI
OD OSAKE DO KYOTA I HIROŠIME
U drugom dijelu našeg boravka u Japanu bili smo stacionirani u Osaki i od tamo svakodnevno imali izlete i razgledavanja.
- gotovo u samom centru grada (20 minuta hoda do glavne ulice u Osaki)
- uredne, male i funkcionalne sobe: televizor, sef, hladnjak, klima, sat, notes i olovka, električno kuhalo, šalice, čaše
- na ulazu: vrećice nescafea, jednokratni žileti, četkice za zube (besplatno) I aparat sa hladnim i toplim napitcima (normalne cijene)
- besprijekorno čista i uredna kupaona sa kadom, bočicama finog šampona, regeneratora, gela za tuširanje I sprej za osvježavanje odjeće; nekoliko ručnika koje svakodnevno mijenjaju, krpene papuče I pidžama po mjeri prosječnog Japanca
Moj savjet: Japanski hoteli sa 3* su bolji od mnogih više kategorije u drugim zemljama, pa se tu može uštedjeti.
OSAKA
Nakon Tokia i Yokohame treći najveći grad u Japanu (2.8 milijuna stanovnika) i drugi najvažniji gospodarski centar zemlje. Nalazi se na zapadnoj strani otoka Honshua, nekih 400 km od Tokija. Brzim vlakom sa dosta usputnih stanica, ulazaka i izlazaka put trajao cca 2.5 sata. Smatraju je Balkanom Japana (pojma nemaju!) jer su za nijansu ležerniji od stanovnika Tokija. Vidjela sam nekoliko kanti za smeće, par opušaka, auto koji juri i redovi su manje striktni. Gužve iste kao u Tokiju. Osaka je financijsko središte zemlje i smatra se multikulturalnim i kozmopolitskim gradom. Poznat je po burzi i sjedište je Panasonica i Sharpa. I tu se građevine nadmeću svojom ljepotom.
Grad leži u istoimenom zaljevu i na rijeci Yodo koja je ispresijecana gustom mrežom kanala po kojima plove brodići s izletnicima. Danas ima oko 800 mostova, a u prošlosti ih je bilo i više.
Dotonbori je nezaobilazna točka svakog posjeta gradu. Nalazi se u samom centru i proteže se uz kanal. Danas je poznat po svom noćnom životu, uličnim štandovima sa hranom i dućanima. Puno svjetlećih reklama, animacija, gužve... djeluje pomalo futuristički.
Jedna zanimljivost: Osaku smatraju kulinarskom prijestolnicom Japana. Više o tome u slijedećem nastavku.
Osaka dvorac se nalazi desetak minuta hoda od našega hotela, pa smo njega prvog posjetili. To je jedan od najljepših japanskih dvoraca, dvorac samuraja. Okružen je jarkom dugim oko 12 km, a impresivni kameni zid oko dvorca visok je oko 20 m. Potiče iz 16. stoljeća i građen je tako da bude siguran od raznih napada. Samurajski knezovi feudalnog Japana gradili su velečanstvene dvorce, koji su osim ljepote trebali i pružati sigurnost. Dvorac je sagradio samurajski ratnik i vladar Toyotomi Hideyoshi nakon što je ujedinio Japan. Na njegovoj izgradnji 3 godine naporno je radilo oko 100,000 ljudi. Tijekom povijesti bio je više puta razaran i renoviran. Prostire se na 5 etaža i tko želi gore može ići liftom (dolje stepenicama). Unutrašnjost dvorca muzej sa slikama i predmetima iz razdoblja gradnje.
KYOTO
Brzim vlakom od Osake do Kyota treba 15 minuta i vrijedi JR pass (skupa karta s kojom smo se baš navozili!) Kyoto ima reputaciju finog, gospodskog grada koji odiše tradicijom i starinskim šarmom. Nekoć je bio glavni grad Japana, a kasnije su ga jedno vrijeme zvali i zapadni glavni grad, dok je Tokijo (bivši Edo) bio istočni glavni grad. I dok su Tokio i Osaka moderni, futuristički velegradovi, Kyoto utjelovljuje povijesni Japan o kojem smo čitali u romanima.
NEKE ZNAMENITOSTI KYOTA
Gion - stari dio Kyota s najvećom koncentracijom gejša
To je stari dio grada, poznat po gejšama. Gejše su umjetnice koje su uvježbane za pjevanje, ples i sviranje (shamisen, instrument sličan lutnji). One su zadužene za dobru atmosferu u društvu, ugodan razgovor i često ih angažiraju prilikom okupljanja većeg društva u restoranima i čajanama. Ulica Hanami nalazi se u centru Giona I dugačka je oko kilometar. Puna je tradicionalnih čajana I restorana. Nema javne rasvjete i auti po njoj normalno voze. Kuće su male, tradicionalne i drvene. Baš kao iz povijesnih romana. Gion smo posjetili predvečer, no gejše nismo vidjeli. Jedna zanimljivost: Danas ih se navodno prije može vidjeti u skupim autima koje voze njihovi klijenti nego da šeću ulicom. Ne vole da ih se fotografira I nezadovoljne su zapadnjačkom trivijalizacijom njih i njihovog života. U Kyotu gejše zovu geiko, a njihove naučnice maiko.
To je šintoističko svetište iz 7. stoljeća popularno među lokalnim stanovništvom i gejšama.
NEKE ZANIMLJIVOSTI O GEIKO I MAIKO
Razlike se svode na dob, izgled i njihovo umijeće. MAIKO na japanskom znači rasplesano dijete. Stare su između 15 i 20 godina i žive sa starijim gejšama. Ne smiju imati telefon, novac, ni dečka. Ne govore puno, uglavnom se samo smješkaju i kimaju glavom. Obučene su u kimone življih boja sa crvenim okovratnikom. Nose visoke sandale sa zvončićima koji se čuju kada hodaju. Imaju prirodnu kosu i crveni ruž samo na donjoj usnici. GEIKO na japanskom znači umjetnica. Obučene su u jednostavnije kimone sa bijelim okovratnikom i imaju niske sandale. Uglavnom nose perike i navečer bijeli puder na licu da lice bolje izgleda u mraku, te crveni ruž i crveno sjenilo za oči.
Kinkaku hram
Nazivaju ga još i zlatni paviljon. U 7. stoljeću šogun Yashimitsu tu je sagradio palaču koja je trebala biti simbol budističkog raja na zemlji . U 15. stoljeću pretvoren je u zen budistički hram. Okružen je lijepim ribnjakom I vrtovima. Ne može mu se prići, nego samo vidjeti izdaleka. Navodno je taj hram Japancima najdraži i spada u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a.
Nishiki Market
Najveća i najpoznatija natkrivena tržnica u Kyotu poznata i kao kuhinja grada. Osim svježe hrane, tu se prodaju i noževi i ostali pribor za kuhanje. Puno restorana i uličnih štandova sa hranom. Moj savjet, ukoliko nemate dovoljno vremena, a vidjeli ste tokijsku tržnicu, ovu možete i preskočiti!
Arashiyama (Šuma bambusa)
Arashiama je jedno od najpoznatijih znamenitosti Kyota koji svakako treba posjetiti. Osim hramova I svetišta ovaj dio je najpoznatiji po gustoj šumi bambusa kroz koju vode puteljci kojima prolaze posjetitelji I ljudi rikše koji voze one kojima se ne da hodati ili žele poseban doživljaj. Ne znam za koju cijenu to rade, ali s obzirom na velike gužve sigurna sam da pošteno zarade svoju plaću! Zanimljivo je da su budistički hramovi u Japanu blizu šuma bambusa, jer vjeruju da bambus simbolizira snagu. Većinu bambusa u šumi čine divovski bambusi (moso bambusi) koji potječu iz Kine i Tajvana, ali su rasprostranjeni i po Japanu. Jedna zanimljivost: Kad puše vjetar, navodno, bambusi proizvode tihu glazbu (nije bilo vjetra kad smo mi bili, pa ne mogu posvjedočiti) koju su Japanci uvrstili u 100 karakterističnih melodija Japana. Još jedna zanimljivost: Nakon što ga posjeku drvo bambusa ponovo naraste za 6 mjeseci, a koristi se za izradu mnogih predmeta.
Kojih 15ak minuta hoda od šume bambusa prema željezničkoj stanici nalazi se vijugavi puteljak sa stupovima (oko 600!) koji prikazuju kimone. Budući da su stupovi gusto nanizani zovu je i šuma kimona. Stupovi su 2 metra visoki i "odjeveni" u tkaninu od akrila. Ukupno 32 različita motiva kimona. Navodno navečer, pod led svjetlom, još ljepše izgledaju (ne znam, bili po danu!) Čak i klupice obližnjih štandova su presvučene takvim tkaninama. Meni se jako svidjelo. Također sam primijetila da puno ljudi, naročito mladih, nose kimone, posebno kada posjećuju hramove I svetišta.
To je važno šintoističko svetište poznato po naranđasto-crvenim vratima kojih ima oko deset tisuća. Na početku su gusto poredana, a kasnije sve rjeđe. Tori vrata su donacije imućnih i zahvalnih ljudi, a cijena im je u rasponu od 400.000 do milijardu yena. Kroz vrata puteljkom se dolazi do šume na vrhu svete planine Inari. Fushimi Inari je najvažnije svetište posvećeno šintoističkom bogu riže Inariju. Lisice smatraju glasnicima boga Inarija, pa su njihovi kipovi posvuda na području svetišta. Zanimljivo je da karakterističnu naranđasto-crvenu boju tori vrata Japanci smatraju bojom koja štiti od zla. Iz tog razloga ta boja je česta na mnogim japanskim hramovima I svetištima. Ta boja njima simbolizira i bogatu žetvu koju daruje bog Inari.
Mislim da nam je nedostajao jedan dan da vidimo još neke znamenitosti grada i osjetimo njegovo bilo. Moj savjet: Ako možete, ostavite puna 3 dana samo za Kyoto i njegove znamenitosti.
NARA
Grad se nalazi na manje od sata vožnje od Osake i Kyota. U 8. stoljeću bio je glavni grad Japana, a potom je to postao Kyoto. U gradu od oko 360.000 stanovnika ima mnoštvo drevnih budističkih hramova i šintoističkih svetišta.
Todaiji hram
To je kompleks budističkih hramova koji je nekoć bio poznat i kao "Sedam velikih hramova južnog glavnog grada". Hram je sagrađen u 8. stoljeću, ali današnji izgled poprima tek u 18. stoljeću kada je dobio i veliki brončani kip Bude koji je najveći na svijetu.
U Nari je i veliki park koji je pun pitomih jelena koji se druže sa posjetiteljima. Na ulazu u park za cca 1 euro može se kupiti paketić krekera za jelene. Za keksić možeš ga pomaziti i on ti se iz zahvalnosti nakloni.
Japan je pun budističkih hramova I šintoističkih svetišta. Oni su izmiješani, a razlika je u tome što do šintoistićkih svetišta vode tori vrata.
HIROŠIMA
Nažalost, Hirošima je najpoznatija po tragediji koja ju je zadesila u drugom svjetskom ratu kada je na nju 6. kolovoza 1945. u 8.15 pala atomska bomba.
Do tada to je bio lijep i uređen grad sa razvijenom industrijom, naročito tekstilnom. Nakon pada atomske bombe sve u radijusu od 2 km je nestalo i jedina je ostala ova zgrada koja je i postala simbol Hirošime i njenog stradanja. Naziva se i kupola atomske bombe i nalazi se u sklopu Memorijalnog parka mira u kojem je i spomenik stradaloj djeci. Dio je i UNESCOvog popisa svjetske baštine.
Tu je i Memorijalni muzej mira koji je otvoren 1955. kako bi što vjernije dočarao katastrofalne posljedice te tragedije u kojoj je poginulo oko 135.000 ljudi, što je više od polovice tadašnjeg stanovništva Hiroshime, a od posljedica nuklearnog zračenja još barem 80.000 ljudi. Slike prije i poslije, predmeti prije i poslije. Konkretni ljudi za svojim životnim pričama i tragedijama. Riječi jedne preživjele koje su me se posebno dojmile: Ako svi umremo, tko će moliti za mrtve?
Mislim na Vukovar. I Škabrnju. Svakoga njegove rane najviše bole!
Hirošima prije
Hirošima poslije
Jedna zanimljivost: Stablo ginseng bilobe koje je preživjelo pad atomske bombe I dalje raste.
Savjet za one koje zanima više o toj temi: Pročitajte Sadako hoće živjeti. To je svojevrsni Dnevnik Ane Frank.
Hirošima poslije
Japanci su izgradili Hirošimu I renovirali povijesne građevine. Danas je to lijep i moderan grad. Ista linija tramvaja vozi danas kao i tog kobnog dana. Ta tragedija toliko se duboko urezala u memoriju i svijest Japanaca da su u hramovima I svetištima česte molitve za mir u svijetu.
Dvorac u Hirošimi - do temelja srušen i ponovo izgrađen
MIYAJIMA
Miyajima je mali otok nedaleko Hirošime, nekih 15ak minuta vožnje brodom od kopna. Glavna atrakcija su ogromna tori vrata koja se uzdižu iz mora. Prekrasan prizor pri dolasku na otok koji je zgodan cjelodnevni izlet iz Hirošime.
Na otoku se nalazi i šintoističko svetište Itsukushima koje se nalazi odmah uz more i izgrađeno je od drveta na način da je sigurno od požara. (?!)
Pagoda na 5 etaža
Otok je pun malih suvenirnica, štandova sa hranom i restorana I ugodan za šetnju. Miyajima je popularno izletište Japanaca gdje dolaze šetati i planinariti.
I šećer na kraju: u slijedećem, nadam se i zadnjem nastavku, više o hrani, čajevima, cijenama i shoppingu.
Primjedbe
Objavi komentar