Moja Tajlandska avantura
MOJA TAJLANDSKA AVANTURA (veljača 2023.)
Tajland je tropska zemlja s toplom klimom preko cijele godine. Ima 3 godišnja doba: vlažno (od svibnja do listopada), svježe (od studenog do kraja veljače) i vruće (od ožujka do svibnja). U vlažnom periodu učestali su monsuni koji donose česte i obilne pljuskove, pa nisu rijetke ni poplave. To je ujedno i najjeftiniji period za posjetiti Tajland. Svjež period koji pada u vrijeme zimskih mjeseci (zemlja se nalazi na sjevernoj hemisferi, pa nam se godišnja doba preklapaju) je i vrhunac turističke sezone kada mnogi ljudi iz Europe, Amerike i drugih dijelova sjeverne polutke koji rade u IT sektoru ili općenito nisu fizički vezani za posao na nekoliko mjeseci dođu živjeti na Tajland i od tamo rade. U to vrijeme temperature su oko 30ak stupnjeva, more cca 29. Najmanje je kiše i vrlo je ugodno. Iako je veljača najsuši mjesec, mi smo i tada doživjeli pravi tropski pljusak koji je bio kratkotrajan, ali obilan. Vruć period je karakteriziran visokim temperaturama (često i oko 40 stupnjeva) i velikom količinom vlage u zraku. Ima puno agresivnih komaraca koji ne mare za godišnja doba.
PUT
Na Tajland smo došli redovnim letom Turkish Airwaysa s presjedanjem u Istanbulu. Let od Zagreba do Istanbula je trajao oko 2 sata. (vremenska zona +2 sata). Nakon toga nastavili za Bangok - letjeli oko 10 sati (vremenska zona +4 sata u odnosu na Istanbul). Povratak je trajao oko jedan sat dulje zbog zračnih strujanja. U avionu dobili čistu, uredno zapakiranu dekicu i slušalice, a uz to I lijepu šarenu kozmetičku torbicu sa krpenim papučama, soknama, maskom za spavanje i čepićima za uši. Mogli smo dobiti i male jastučiće. Svatko je ispred sebe imao mali tablet na kojem je mogao pratiti let: kretanje aviona - iznad kojih zemalja i gradova letimo, kojom brzinom, na kojoj visini, koliki put je iza nas, a koliko nam još predstoji. Mogli smo i u 3d verziji pogledati kartu leta. Oni koje to nije zanimalo mogli su pogledati neki film, dokumentarac o raznim gradovima, igrati razne igrice, slušati glazbu... Uz finu hranu I povoljne vremenske uvjete let prošao ugodno i bez problema.
Nakon slijetanja na novi, veliki i moderni Suvarnabhumi aerodrom u Bangkoku slijedila je stroga kontrola za ulaz u zemlju: pregled putovnica i viza, uzimanje digitalnih otisaka svih prstiju i snimanje zjenica. Ni Izraelci se ne bi posramili!
NOVCI I INTERNET
Tajlandska valuta je baht (tečaj oscilira, u vrijeme mog boravka 100 bahta = 2.7€) Mjenjačnica ima posvuda, a u slučaju da imate peh (kao ja!) pa vam ponestane bahta na blagdan, a mjenjačnice nigdje na vidiku, u većim dućanima će vam po sasvim korektnom tečaju prodati robu i za eure (bar ja sam imala tu sreću). Što se interneta tiče, hoteli imaju besplatan wifi, a za potrebe izvan hotela može se kupiti sim kartica za cca 10 eura. Meni se nije dalo petljati sa karticama, pa sam uzela AIRALO e-sim karticu također za cca 10 eura, koja je manje više dobro funkcionirala.
TAJLAND - ZEMLJA
Tajland, bivši Siam, ima preko 70 milijuna stanovnika. Službeni naziv zemlje je Kraljevina Tajland. Rama IX bio je njihov omiljeni kralj. Umro je 2016. u dobi od 89 godina i bio je, nakon engleske kraljice, najstariji, najdugovječniji i najbogatiji svjetski monarh. Tajlanđani su ga toliko voljeli da su nakon njegove smrti proglasili godinu dana žalosti i svi Tajlanđani i posjetioci Tajlanda morali su nositi crni fluor ili neki drugi crni dodatak kao znak žalosti za kraljem. Jedno od pravila za sve goste koji ulaze u zemlju je da trebaju poštovati njihovog kralja i svaka uvreda je zakonski kažnjiva. Navodno, je jednom netko uvredljivo komentirao njegovog omiljenog psa, za što mu je prijetila kazna i do 37 godina zatvora. Tajlanđani svakog 5. prosinca slave njegov rođendan. Kada je umro, 9 mjeseci ljudi su dolazili pokloniti mu se, a kremiran je 2017. I danas se po Bangkoku mogu vidjeti velike slike bivšeg i sadašnjeg kralja, mnoge od njih iz njihovih mladih dana.
Sadašnji kralj Rama X nije toliko popularan kao otac mu, ali Tajlanđani i dalje ne dopuštaju bilo kakvu kritiku na njegov račun. Kralj je trenutno više figura, nego što ima praktične moći. Za razliku od većine susjednih mu zemalja, Tajland nikad nije bio ničija kolonija. Imaju svoju tzv. Tajlandsku kraljevsku vojsku, ali nastoje izbjegavati konflikte i balansirati između Zapada i susjedne im Kine. Po onoj dubrovačkoj - sa svakim fino, ni sa kim iskreno.
Prvi sijamski blizanci rođeni su na Tajlandu. I danas je veća vjerojatnost rođenja sijamskih blizanaca u jugozapadnoj Aziji nego drugdje u svijetu. I sijamska mačka potječe iz Tajlanda.
TAJLAND - LJUDI I NAČIN ŹIVOTA
Tajlanđani djeluju fizički sitno i tamnije su puti od istočnih Azijaca. Govore tajski i imaju svoje posebno pismo. Po vjeri su uglavnom budisti. Pošteni , vrijedni, ljubezni, dragi i blagi, ali dosta spori. Odišu mirom i zahvalnošću. Svaki njihov hvala (kaphuun) popraćen je sklopljenim rukama i naklonom glave. Uvijek nasmijani i susretljivi, pa Tajland zovu i zemljom smiješka. Kad ih nešto pitate na engleskom, oni vam se ljubezno smješkaju, kimaju glavom i odgovaraju na tajlandskom na pitanje koje uopće ne razumiju. Na svako vaše slijedeće pitanje, slijedi isti odgovor. Na tajlandskom, naravno. To me je beskrajno frustriralo! Ako slučajno na ulici naletite na nekoga s kim možete ostvariti normalnu komunikaciju na engleskom, možete biti sigurni da to nije Tajlanđanin. Čak i imena oni drugačije izgovaraju. Npr. kad sam u Patongu tražila moj hotel R-mar nitko iz najbližeg susjedstva nije znao koji je to hotel, sve dok im nisam pokazala napisano. Onda su shvatili: Aaamaaan! Kuće su im uglavnom male i dosta vremena provode vani. Često je prednji dio kuće trgovina, a odmah iza nje stambeni prostor. Budući da je hrana jeftina, uglavnom I jedu vani. Bangkok, Pataya i Phuket su najbogatiji, dok su na sjeveru i uz kanale siromašniji. Najbolje žive oni koji se bave turizmom, dok su trgovina i poljoprivreda dosta ispod. Zbog blage, tropske klime imaju 3 žetve godišnje. Izvoze rižu i tunjevinu, a Tajland je I prvi u uzgoju kokosa. Obitelji žive zajedno, njih par generacija. Kad sa 65 godina odu u penziju mirovina im iznosi 20-30 dolara, pa bez pomoći obitelji i dodatnog posla ne mogu preživjeti. Primijetila sam dosta starijih ljudi da rade. Također izgledaju vrlo mladoliko. Za razliku od nas, kod njih je normalno čovjeka pitati za godine i kad saznate iznenadite se, jer gotovo svi djeluju puno mlađe. Večina njih cijeni bijeli ten, pa su popularni razni pripravci za izbjeljivanje tena. Također, prostitucija nije sramota, nego se smatra zanimanjem kao bilo koje drugo. Primijetila sam i veliki broj transgender osoba, tzv. ladyboy. Ono, vidiš lijepu mladu curu, zrihtanu, koketnu, onda progovori dubokim baritonom i ti se slediš.
VJERA
Službena i dominantna vjera im je budizam. Čak se i godine računaju od onda kada je Buda doživio nirvanu. Sada je kod njih 2565. godina i na svim službenim mjestima, kalendarima i portalima upisana je ta godina. Nova godina počinje 13.4. Inače, posvuda po gradovima, uz kuće i prometnice mogu se vidjeti mali kućni hramovi - manji ili veći, raskošniji ili skromniji, ovisno o statusu kuće/mjesta na kome se nalaze. Hram je posvećen duhu koji je zaštitnik dotične kuće/firme. Ljudi vjeruju da taj hram mora biti ugodan za duha i da on treba hranu, pa svako jutro ljudi u te hramiće donose svoje darove: hranu, pića, mirisne štapiće, svijeće, cvijeće i girlande da udobrovolje duha i da mu zahvale za uslišane molitve. Čak i bordeli imaju svoje male hramiće (nisam bila, ali vjerujem onima koji jesu!).
U budizmu glava se smatra centrom duše, a tabani prljavim dijelom tijela. Stoga se nikoga ne smije dirati po glavi, niti je pristojno pokazivati stopala.
HRANA
Tajlandska kuhinja spada među najbolje na svijetu. Osnova su joj jela bazirana na rezancima i riži sa mesom ili morskim plodovima, sa fino iskombiniranom mješavinom začina koji jelu daju poseban, fini okus. Dominantan je kiselo-slatki okus i originalno je ljuta, jako začinjena, ali se mogu birati i blage varijante. Obično pitaju hoćete li ljuto ili blago, ali turiste više niti ne pitaju, nego im odmah posluže blago začinjenu hranu. Posebno su poznati po svojim morskim delicijama - ribama, škampima, hobotnicama, jastozima, kozicama...Kao ljubiteljica morske hrane zaista sam uživala. Sva jela koja smo jeli bila su svježe pripremljena na ulici pred nama i nikada nismo dugo čekali, bez obzira na red. Osim što su jako fina, jela su im i jeftina (već od 80 bahta). Odličan mi je bio njihov pad thai, pržena riža sa jastogom, grilana hobotnica, mango sa ljepljivom rižom, roti palačinke, sladoled od kokosa....Ne sjećam se nekog jela koje mi nije bilo dobro.
Većini se jako sviđala tajlandska kuhinja i uživali smo u njoj. Osobno a, koliko znam, ni drugi nisu imali nikakvih zdravstvenih problema zbog njihovih jela.
VOĆE
Probala sam i svo njihovo voće koje je bilo u sezoni. Mango mi je najbolji i nije ni sličan onome koji se prodaje kod nas. Zatim su fine i njihove ružičaste jabuke, crvena i bijela pitaja, longan, male banane (slađe od običnih i imaju tanku koru), mangosteen (nije mu bila sezona, ali sam ga ipak probala I bio je fin), rambutan. Guava i papaja me se nisu dojmili. Ananas i lubenica su odlični. Duran nisam probala, ali mi se bombon s okusom durana nije sviđao. Plod je smrdljiv i meni ružnog okusa. Čak je i zabranjeno konzumirati ga u zatvorenim prostorima.
Longan
Mangosteen (u veljači nije bio u sezoni, pa je bio malo skuplji - fino, slično ličiju)
Rambutan
Pitaja
Voda iz slavine u Tajlandu nije pitka, na javnim površinama pušenje zabranjeno, ali su dućani s kanabisom na svakom koraku.
BANGKOK
Prvi dojmovi o gradu: ogroman, hektičan grad pun suprotnosti. Grad ima oko 10 milijuna stanovnika, a ponekad i više budući da su velike dnevne migracije stranih radnika iz okolnih slabije razvijenih azijskih država koji dolaze u Tajland raditi. Tajland je lokomotiva regije i privlači stanovnike okolnih zemalja. Voze lijevom stranom i ne obaziru se na prometne znakove. Jako puno motorista. Gust promet gdje se svaki sudionik mora izboriti za svoje mjesto pod suncem. Ja sam na početku štreberski stala na zebri i čekala da se auti/motori zaustave i propuste me, no to bi još do sada trajalo da nisam gledala druge i učila u hodu. Treba krenuti, rukom dati znak vozaču da bi prešla cestu i on najčešće uspori da ti možeš proći. Ako ne, bad luck! Tu zebra ne igra nikakvu ulogu! Osim auta i motora tu su još i taksiji i tuk tuk.
Branka (moja cimerica) i ja vozile smo se taksijem koji je bio povoljan, a cijena unaprijed dogovorena. Tuk tuk je pak posebna priča. I tu se unaprijed dogovara cijena, no primijetile smo da bez obzira na udaljenost počinju licitirati sa 800 bahta, pa dokle ide. Za njih ne vrijede ama baš nikakva pravila. Oni se provlače između auta, autobusa, motora, po potrebi mijenjaju smjerove, a na panično vikanje putnika su navikli i ne obaziru se. Bilo je to dugačka vožnja s neizvjesnim ishodom! Vozile smo se mi i podzemnom željeznicom. Uredna, čista, dobro organizirana.
Natpisi za svaku stanicu na tajlandskom pismu i latinici. Na ulazu u podzemnu moraš proći kroz detektor i ubaciti kupljeni žeton kojega čuvaš da bi mogao izići iz podzemne.
Rijeka Chao Praya grad dijeli na istočni, poslovni dio i na zapadni rezidencijalni, zeleni dio. Istočni dio moderniji, uređeniji, izgleda poput drugih zapadnih velegradova.
Dominiraju neboderi sa 50, 60 katova. Jedan od njih je i poznata turistička atrakcija.
Grad je prošaran kanalima, pa ga nazivaju i Venecijom istoka. Bankok je izgrađen na mekom glinastom terenu sa puno kanala i podzemnih voda koje se svakodnevno crpe za potrebe grada, pa on polako tone. Inače, spada među najzagađenije gradove svijeta.
KING POWER MAHANAKHON
Neboder neobična stepenasta oblika pri vrhu i jedno od najpoznatijih turističkih atrakcija Bangkoka. Ima 78 katova I na vrhu otvorenu terasu s koje puca pogled na cijeli Bangkok. Dio terase ima i stakleni pod na kojem se prestravljeni turisti slikaju s panoramom grada ispod sebe. Što sve ludi turisti ne rade za dobru sliku! I nas dvije smo se slikale. Nakon toliko truda i muke da nađemo dotični toranj, smatrale smo da bi bilo zbilja bez veze otići neobavljenog posla, pa makar nam to bilo zadnje.
Chatuchak Market
Chatuchak market je najveća tržnica u Aziji. Ima preko 15000 štandova koji su podijeljeni na 27 sektora ovisno o tome što se prodaje. Osim hrane, tu ima i suvenira, odjeće, antikviteta, kućnih potrepština, kućnih I drugih životinja, različite hrane. Tržnica je otvorena vikendom. Velika gužva!
China Town
Kineska četvrt je vrlo živ dio grada, naročito navečer (doduše po danu je nismo ni vidjeli) kada svi iziđu van na večeru. Četvrt je prepuna barova, restorana i kafića. Ogromne gužve po ulicama, jedva se prolazi. Redovi za hranu su dugački. Hrane ima u izobilju I jeftina je. Inače, Kinezi su vrlo cijenjeni na Tajlandu. Kroz povijest je bilo dosta miješanih brakova sa Kinezima.
Khaosan Road
Ulica je nekih 15ak minuta hoda od našeg hotela, pa smo ju obišli već prvu večer. To je meka za noćne izlaske i ima sve sadržaje koji privlače turiste i domaće - veliki izbor hrane, pića, masaže, zabave, shopping..... Slično kao naša Tkalča. Ogromne gužve, ljudi iz raznih krajeva svijeta. Veliki izbor raznih jela, uglavnom se sve spravlja na ulici, pred tobom, na licu mjesta. Posebna atrakcija su im hrskavi, grilani škorpioni i drugi kukci, koje turisti uglavnom žele samo slikati, ali ne i jesti. No domaći su tu neumoljivi: ako nećeš jesti, ne možeš ni slikati. Dakle ništa od slike grilanih škorpiona! Ovdje smo pojele i naš prvi tajlandski obrok: pad thai (rezance sa škampima) koji nas je oduševio, kako okusom, tako i cijenom (2.1€). Jele smo štapićima i uspjele posao privesti kraju iako smo jedna drugoj skoro oči iskopale. Shvatile smo i zašto su Azijci uglavnom mršavi: ne možeš brzo jesti s tim štapićima, pa dok dođeš do kraja već ti je svega dosta. Tu smo otišle i na našu prvu (meni i posljednju) masažu. Bila je to masaža stopala. Pola sata, 150 bahta (4 €) Tu se sve odvija na ulici, pa tako i masaže. Nas dvije priključile smo se još trima curama iz naše grupe, te smo svih 5 poput sardina legle jedna pored druge na masažu stopala. Masaža traje 30 minuta. Svi maseri nose uniforme koje se razlikuju od salona do salona. Moja maserka je bila jedva metar i pol visoka i imala do 45 kila, ali stisak sumo borca. Moje bolne izraze lica ona je popratila smiješkom uvjerena da je to izraz mog zadovoljstva i uživanja. Bilo je to dugih i bolnih 30 minuta i samo sam se nadala da me neće trajno onesposobiti. Začudo, nakon masaže sam bila dobro i nisam imala nikakvih posljedica. Druge masaže nisam probala, za razliku od ostalih iz grupe koji su se navukli na njih i svaki dan išli na neku.
Khaosan (masaže se rade vani, na ulici)
Patong (masaže unutra, slobodne, uniformirane maserke sjede vani)
LUMPINI PARK
To je najveći park u gradu i u sredini je veliko jezero po kojemu plove čamčići u obliku labuda. Park je dobio ime po mjestu Budinog rođenja. Inače, to je zelena oaza u centru grada sa svih strana okružena visokim neboderima. Posvuda krasne orhideje, lopoči, frangipan, palme sa kojih vise plodovi kokosa, te mnoštvo drugog bujnog tropskog raslinja. Tu dolaze ljudi na jogging, koncerte na otvorenom (prisustvovale jednom nakratko), rekreaciju, druženja.
Frangipan
POVIJESNE ZNAMENITOSTI BANGKOKA
HRAM SMARAGDNOG BUDE (WAT PHRA KAEW) I KRALJEVSKA PALAČA
To je cijeli jedan kompleks hramova i parkova u sklopu Velike palače i nalazi se u povijesnom središtu Bangkoka. Zbog velike gužve danas tu kralj više ne stanuje, nego samo dolazi u posebnim prilikama, npr. da presvuče kip Bude.
Hram smaragdnog Bude je najraskošniji I najpoznatiji hram u Bangkoku. Gradnju je započeo kralj Rama I I svaki slijedeći kralj je nadogradio nešto novo. Danas ga smatraju nacionalnim svetištem i osim turista u hram dolaze i mnogi Tajlanđani na molitvu. To je spoj muzeja i hrama - spoj najfinije umjetnosti i ručnog rada. Do posjeta ovome hramu bila sam uvjerena da u pogledu umjetnosti i raskošne povijesne arhitekture nema do dobre stare Europe, te da su Sikstinska kapela, Louvre I Windsor apsolutno nenadmašni. No, ovaj hram me razuvjerio. To je zaista pravo remek djelo koje apsolutno treba vidjeti. Svi koji ulaze u hram moraju biti pristojno obučeni i moraju se izuti. Pred hramom su police za odlaganje obuće. U Hramu smaragdnog Bude nalazi se kip Bude koji nije izrađen od smaragda, nego od zelenog poludragog kamena jaspisa I presvučen zlatom. Visok je cca 60 cm i izrađen iz jednog dijela. Kralj presvlači kip 3 puta godišnje, za svako godišnje doba.
HRAM LEŽEĆEG BUDE (WAT PHO)
To je najveći i najstariji hram u Bangkoku i jedan od najcjenjenijih. Pri ulasku u hram dobiješ platnenu vrećicu u kojoj nosiš obuću koju izuješ na ulazu u hram. U hramu se, u ležećem položaju nalazi 46 metara dugačak kip Bude sav obložen zlatom. Kip se nalazi na malo povišenom podestu i posjetitelji kruže oko njega. Nemoguće ga je vidjeti i slikati cijelog u jednom komadu, nego samo dio po dio. I u sklopu ovog hrama nalazi se niz drugih hramova i građevina koje su također impozantne.
HRAM SVITANJA (WAT ARUN)
Taj hram se, za razliku od prethodna dva, nalazi na drugoj, zapadnoj, obali rijeke Chao Praya, te smo do njega došli malo većim čamcem. Hram je vidljiv izdaleka i svjetluca na prvom jutarnjem suncu. Jedno je od najpoznatijih znamenitosti Tajlanda. Hram predstavlja arhitektonski prikaz planine Meru koja prema budističkom vjerovanju predstavlja središte svemira. Najbolji prizor hrama je pri izlasku i zalasku sunca, kada hram posebno sjaji. Hram je napravljen od porculanskih komada s kineskih teretnih brodova koji su stizali u Bangkok. Središnji, najviši toranj visok je 70 metara i vidljiv je izdaleka. Po hramu se penje nizom strmih stepenica.
MAEKLONG TRAIN MARKET
U blizini Bangkoka nalazi se mjesto sa neobičnom tržnicom kroz koju svakodnevno prolazi redovna linija vlaka na relaciji Maeklong- Banlaem i to 4 puta dnevno, u točno određeno vrijeme i nikad ne kasni. Sa svake strane tračnica su štandovi sa raznom robom: voćem, povrćem, mesom, ribom, morskim proizvodima (neki još živi plivaju u vodi), suvenirima, cvijećem, začinima, odjećom...
Mi smo došli rano ujutro i prisustvovali 2 dolaska vlaka. Svoj dolazak vlak najavi sirenom, a prije toga svi trgovci nabrzinu miču svoje štandove i tende kako bi lakše mogao proći. Vlak je dosta širok i sa svake strane tračnica je crvena linija iza koje se moraju svi pomaknuti kako ih vlak ne bi zakačio pri prolasku. Vlak polako prolazi, a ljudi iz vlaka mašu okupljenim kupcima i prodavačima na tržnici. Čim vlak prođe, istom brzinom kojom su micali štandove i tende vraćaju ih na prijašnje mjesto i posao se nastavlja do prolaska slijedećeg vlaka kada slijedi isti postupak.
PLUTAJUĆA TRŽNICA DAMNOEN SADUAK
Ovo je svakako jedno od meni najdojmljivijih mjesta u Bangkoku. Tržnica Damnoen Saduak nalazi se nekih stotinjak kilometara jugozapadno od Bangkoka i jedna je od 6 plutajućih tržnica u okolici Bangkoka, ujedno i najpoznatija.
Bangkok je nekoć sav bio na vodi, no postepeno su ga izgrađivati i ostala je mreža kanala. Trgovina I kompletan život odvijao se na vodi. Već preko 100 godina ljudi žive uz te kanale.
Tu smo se ukrcali u male motorne čamce za 4 osobe (plus kormilar) I upozoreni smo da zbog gustog vodenog prometa ne vadimo ruke iz čamaca da ne bi dobili po prstima. Vožnja kanalima je trajala nekih pola sata i tu su nam prilazili trgovci u čamcima nudeći svoju robu. Odmah na početku smo sve 4 kupile fini sladoled od kokosa serviran u kokosovoj ljusci i ukrašen lijepom orhidejom koju ipak nismo pojele. Od jedne starice sam kupila i malu maketu čamca krcatog robom. I tu smo se cjenkali, ali je sve teklo brže nego na suhom jer su se čamci lagano kretali. To je otprilike izgledalo ovako: naš čamac lagano plovi, a prilaze nam trgovci koji nude određenu robu. Ako netko iz čamca pokaže interes za nekom robom, oba čamca se zaustavljaju i slijedi cjenkanje i kupnja. Uz kanale su bile kuće, mali hramovi i okućnice i tu su ljudi normalno živjeli. Ploveći čamcima vidjeli smo ih u njihovim svakodnevnim poslovima - žene su kuhale, prale djecu, muškarci su nešto izrađivali i nisu se puno obazirali na nas. Nakon izlaska iz čamaca prošetali smo se i stabilnim dijelom izgrađenim od drveta koji je pun trgovina, restorana I kafića.
PHUKET
Phuket je najveći tajlandski otok, od Bangkoka udaljen oko 90 minuta leta. Putovali smo tajlandskim Air Asia, tipičnom niskobudžetnom kompanijom. Otok se sastoji od 32 manja otoka i nalazi se u Andamanskom moru. Mostom je povezan sa kopnom. Sredina otoka je brdovita, a najveći gradovi su mu Phuket i Patong. Tu je sve podređeno turizmu i praktički cijeli otok živi od turizma. Tu je i veliki kip Bude, treći u zemlji po veličini, izrađen od bijelog mramora uvezenog iz Mianmara kao gesta dobre volje nakon perioda zategnutih odnosa sa tom zemljom. Lokalno stanovništvo živi uglavnom u unutrašnjosti zemlje ili na sjeveru, odnosno sjeveroistoku. Malo ih živi na obali zbog velikog broja turista i straha od tsunamija.
TSUNAMI 2004.
26. prosinca 2004. Phuket i susjedno područje pogodio je najrazorniji tsunami u povijesti uzrokujući katastrofu širokih razmjera. Ukupno je poginulo preko 250,000 ljudi, od toga najviše u Indoneziji, Sri Lanki i Tajlandu. I Phuket je imao službeno preko 5070 poginulih i oko 3700 nestalih u razornom tsunamiju. Najpogođeniji su bili Patong (mjesto gdje smo mi boravili i kupali se), Karon i Kamala - sve odreda popularna mjesta koja vrve turistima. Za razliku od potresa, tsunami se danas donekle može predvidjeti i na vrijeme reagirati, pa se vjerojatno katastrofa takvih razmjera danas više ne bi trebala ponoviti. Sat prije tog tsunamija jak potres pogodio je Sumatru što je uzrokovalo povlačenje mora sa obale. U nekim slučajevima more se može povući i do nekoliko stotina metara. Ostali mogući znakovi su i vodeni mjehurići u plićaku koji ključaju u moru i proizvode sumporaste mirise, vrući valovi, ribe se bespomoćno praćakaju u moru, vlada potpuna tišina... Ponekad ih I životinje mogu predosjetiti. Lokalno stanovništvo je pri takvoj pojavi vrlo oprezno, dok to kod turista izaziva veliki interes, te su zato mnogi strani posjetitelji poginuli znatiželjno istražujući i snimajući fenomen, umjesto da iziđu iz mora i da što brže i dalje pobjegnu od obale. Mnoge nestale i poginule našli su s kamerama kako sve to snimaju. Pri udaru tsunamija oštećenja su ogromna i val pustoši sve pred sobom stvarajući pri tome buku poput eksplozije. Danas na Phuketu postoje uređaji koji upozoravaju na nadolazeći tsunami nekih 30ak minuta prije, pa se u slučaju oglašavanja sirena ljudi moraju uputiti što dalje od obale, po mogućnosti na neko povišeno mjesto. U Patongu sam vidjela plave stupiće s natpisom tsunami hazard zone, što, pretpostavljam, znači da se trebaš maknuti iz te zone u slučaju znaka opasnosti. Srećom, za našeg boravka tamo nije bilo nikakvih upozorenja, niti opasnosti. Naša vodičica je spomenula i da je tada svijet slao pogođenim područjima materijalnu pomoć koju je kralj Rama IX prepustio Sri Lanki i Indoneziji koje su siromašnije od Tajlanda i pomoć im je bila potrebnija. Lijepa gesta!
PATONG
Patong je glavno turističko mjesto na otoku i središte je noćnoga života i shoppinga. Ima dugu pješčanu plažu, brojne hotele i popularnu Banglu, dugačku ulicu koja navečer postaje pješačka zona i centar noćnog života. Ulica je prepuna barova, žive glazbe, dućana, restorana I vlada takva gužva da se u nekim trenucima teško njome i prolazi. Tu zaista ima svega: od normalnih ljudi koji tuda prolaze, transrodnih osoba i raznih animatora koji ljude pozivaju na razne bizarne predstave tipa ping ponga. Tu i ljubitelji thai boxinga dolaze na svoje. Rame uz rame sa dućanima, restoranima i barovima nalaze se i prodavaonice kanabisa koje se nadmeću kvalitetom svoje robe. Pa tko voli, nek izvoli!
Naš hotel je bio smješten blizu plaže i ostalih sadržaja, te nam je sve bilo lako dostupno. Plaža je dugačka, pješčana, more toplo (28-29). I meni, kojoj je uvijek hladno, bilo je jako ugodno za kupanje. Zbog sitnog žutog pijeska more nema onu lijepu plavu jadransku boju, nego je mutno ili tirkizno, ovisno o dubini i svjetlu. Također, naše more za razliku od ovog andamanskog lijepo miriše, onako baš po moru.
Inače, na svakom koraku su praonice rublja. Za cca 50 bahta po kilogramu (1.35€) odjeću ti operu, a negdje i izglačaju. Danas predaš prljavo, sutra digneš čisto.
PHUKET
Phuket je glavni grad otoka i jedan od najstarijih gradova na Tajlandu. Ima oko 80,000 stanovnika. Grad ima staru jezgru s očuvanim koloritnim kućicama nanizanim duž nekoliko ulica. Kuće su sagrađene u neo portugalskom stilu poznatom i kao kineski barok koji je spoj kineskih i portugalskih arhitektonskih elemenata. Niske su (1-2 kata), uske i u raznim bojama. Uličice su pune malih autohtonih dućana i vrve turistima koji su ovdje obično samo u prolazu i kratkom razgledavanju. Naravno da grad ima I lijepi veliki hram koji sam razgledala izvana.
Posebno me se dojmio put od Patonga do Phuketa. Mali otvoreni mini bus koji je kretao sa Patong Beacha i imao nekoliko usputnih stanica do Phuketa bio je krcat putnicima. Pisalo je da u njega stane 40 ljudi. Možda male djece, ali odrasli su skoro sjedili jedan na drugome, na podu, na ulazu...Poput čerge. Bio je to pravi doživljaj. Za promjenu, svi bijelci - koliko sam uspjela razabrati, uglavnom iz Europe, Amerike I Australije. I nitko nije prigovarao što smo svi bili zgurani kao sardine.
WAT CHALONG
To je najveći I najposjećeniji hram na Phuketu i nalazi se kojih pola sata vožnje od Patonga. Baš kao i drugi tajlandski hramovi, to je zapravo čitav kompleks hramova I pripadajućih im građevina. Hram su osnovala 2 monaha koji su pomagali potplaćenim kineskim rudarima i svojim biljnim pripravcima pomagali ranjenima. U hramu je I dio kosti Bude. Zidovi i stropovi oslikani su prizorima iz života Bude i sve je puno zlatnih kipova. Hramski kompleks okružen vrtom punim lijepog tropskog raslinja.
KARON VIEW POINT
To je vidikovac s kojega se pruža lijep pogled na obalu i more.
NAI HARN
Omiljeni pokojni kralj Rama IX jako je volio Phuket i često je tamo boravio. U mjestu Nai Harn je I plaža na kojoj se on kupao, pa je zovu kraljeva plaža. Na plaži je i veliki hotel. Kralj je bio jednostavan, nije volio osiguranje i često se kupao i družio s običnim ljudima.
KOH PHI PHI
Cjelodnevni izlet na otočje Phi Phi meni je bilo među najljepšima. Nakon transfera minibusevima do luke ukrcali smo se na male motorne čamce/ brodiće te se uputili na arhipelag. Na ulazu u speed boat smo se trebali izuti, no obuću smo zadržali kod sebe. More je bilo prilično uzburkano i vožnja povremeno nemirna, što je bilo popraćeno vrištanjem i općim uzbuđenjem putnika. Do prve pauze mnogi su već bili mokri od valova koji su valjali brodić. Branka i ja smo se sasvim slučajno dobro pozicionirale i ostale suhe do dobrovoljnog ulaska u more.
Prva pauza bila je u jednoj prekrasnoj, slikovitoj uvali kada smo se ljestvama spustili s brodića i imali slobodno vrijeme za kupanje. Bila je to prava uživanja. Tu je bilo i drugih čamaca, ali nije bilo pretjerane gužve.
Nakon kupanja vratili smo se na brodić I nastavili do Pileh lagune gdje je Leonardo di Caprio u filmu Žal skočio u more. I mi smo imali pauzu za kupanje. Koja uživancija! I bez Leonarda! Prekrasno, toplo, tirkizno more, okolo tradicionalni izduženi drveni čamci sa tajlandskim zastavicama. Oko nas pećine, na obzorju usamljeni visoki mali otočići izranjaju iz mora. Prošli smo pored Majmunske plaže, ali majmuna niotkuda. Mislim onih pravih, životinja. Pokušali smo ih vidjeti na povratku, ali opet ništa. Slijedeća postaja bila je Maya zaljev, simbol otoka i mjesto snimanja poznate scene iz filma Žal. Upozoreni smo da je u zaljevu zabranjeno kupanje, ali se možemo slikati na ulazu u more.Po ustaljenom sistemu čamac je pristao cca 5 metara od obale u vodi do koljena, pa smo uz pomoć posade silazili s brodića u more i mokre odjeće išli dalje. Od mjesta pristanka do Maya zaljeva put je vodio kroz džunglu koja je bila pitoma, imala prirodni puteljak i bila prepuna ptica i lijepog tropskog cvijeća, grmlja i drveća.
Kad smo nakon par minuta hoda stigli do zaljeva Maya dočekao nas je prekrasan, sa slika i filma poznat prizor uvale prepune turista. Tu smo se svi nastojali slikati , po mogućnosti na ulazu u more, ali čim bi netko zašao predaleko u more čuvar bi ga zviždanjem upozorio da se vrati.
Nakon posjeta uvali ukrcali smo se na brodić i krenuli do Phi Dona gdje smo imali ručak (uračunat u cijenu izleta). Bio je to švedski stol sa standardno finom tajlandskom hranom. Na povratku se brodić zaustavio u Koh Khai gdje smo proveli neko vrijeme kupajući se. Ta plaža mi se baš i nije svidjela jer je bilo plitko i sve puno oštrih koralja, pa se bez akvapapuča ne bih usudila ući u more.
OTOCI JAMES BONDA I NAKA YAI
Sutradan još jedan prekrasan izlet. Nakon transfera kombijima ukrcali smo se na speed boat i krenuli na cjelodnevni izlet. Na ulazu u brodić izuli smo se, a naša obuća je ukrcana u sanduk i krenula s nama. Kad bismo pristali i iskrcali se, na obali je samo svatko trebao naći svoju obuću i nastaviti dalje. Iako je vožnja čamcem bila puno ugodnija i mirnija nego jučerašnja, ipak smo na početku puta morali navući prsluke.
Ovaj otočić je dio arhipelaga manjih vapnenačkih otoka i stijena koje se izdižu iz tirkiznog mora i u kojima su skrivene spilje bogate stalaktitima i stalagmitima.
Naša prva postaja je bila otok Panak. Čim smo pristali dočekalo nas je nekoliko majmunčića, pravih pravcatih, ne ljudskih. Mislim da smo im se svi obradovali i krenuli ih slikati. Bila je tu cijela jedna obitelj. U sasvim prirodnom izdanju. Ponašali su se onako prirodno, baš majmunski, kao i mnogi ljudi. Naša vodičica nam je odmah rekla da ih ne hranimo i ne približavamo im se previše, jer znaju ugristi. Ako ga samo ružno pogledaš, naglo te ugrize. Najbolje da im se uopće ne obraćamo jer nas ionako ne razumiju (pravi Tajlanđani!). Osobno mi je taj susret s majmunima bio jedan od vrhunaca izleta.
Nakon susreta s majmunčićima teška srca krenula sam za grupom u razgled špilja. Potom smo se po troje ukrcali u kajake, te oko pola sata plovili prekrasnom uvalom punom špilja. Čista uživancija, skoro kao susret s majmunima. Lijepa, mirna plovidba, prekrasno more, špilje, otoci...Potom smo se vratili na brodić I nastavili prema Koh tapu, poznatijem kao otok James Bonda, jer je on tu 1974. snimio film "Čovjek sa zlatnim pištoljem". Tu smo se iskrcali i uživali u prekrasnim, sa slika poznatim nam prizorima. Mnoštvo turista, svi nastoje uhvatiti što bolje poze za slikanje. Kupanje, naravno, zabranjeno.
Potom smo se uputili na otok Panye, poznatim i kao cigansko selo. Malajski ribari sagradili su ga na stupovima, pa ga zovu I plutajuće selo. Selo broji 360 isključivo muslimanskih obitelji, uglavnom iz Malezije i Indonezije.
Selom dominira velika džamija sa zlatnom kupolom. Svuda uokolo nalaze se štandovi sa raznom robom: odjećom, obućom, suvenirima, hranom i, ono najvažnije, BISERIMA.
Velika ponuda raznog nakita od bisera koji se tu uzgajaju. Moje ushićenje biserima zasjenilo je čak i susret s majmunima.Tamara nas je odmah upozorila da će prvobitna cijena biti cca tri puta veća od realne i da svakako jako spustimo cijenu. Za razliku od ostalih tajlandskih trgovaca, ove prodavačice su bile vrlo agresivne i nisu nas ostavljale na miru. Stalno su trčale za nama, i silom nam pokušavale nešto uvaliti. Koliko god kupile, one su htjele još više prodati. Čak ni ja nisam mogla kupiti toliko nakita koliko bi one htjele prodat. Inače, bez obzira na 30 stupnjeva, sve su nosile marame. Nakon ručka na bazi švedskog stola prošetale smo kroz selo, razgledale štandove s robom i zavirile u unutrašnjost kuća. Sprijeda dućan, straga stambeni prostor. Zatim smo brodićem nastavili do Naka Yai plaže gdje smo se iskrcali i imali vremena za kupanje. Branka I Laura su uživale u ski jetu, neki u koktelima,, a ja sam se poslije kupanja u toplom moru uvalila u ljuljačku oblika kokosa I tu dočekala ukrcaj i povratak.
SHOPPING
I šećer na kraju. Tajland je raj za šopingoholičare. Bangkok ima više velikih shopping centara koje zbog nedostatka vremena (ali ne i volje!) nisam stigla posjetiti, no oni koji jesu tvrde da je ponuda velika i dobra. Na svakom koraku na Tajlandu se nudi veliki izbor markiranih lažnjaka (Chanel, YSL, Vuitton, Dior…), pa tko želi za sitnu lovu skoro pa originalni artikl po odličnoj cijeni...pravac Tajland! Navodno, neki lažnjaci su tako dobri da ih nestručno oko teško razlikuje od originala. Tajland je poznat i po kožnoj galanteriji - novčanici od sijamskih aligatora (od njihove cijene naglo mi je splasnuo interes za iste!), do proizvoda od tropskih raža (cjenovno u rangu naših dobrih kožnatih novčanika) koji spadaju među najčvršće i najkvalitetnije na tržištu. U svakom slučaju, lijep i trajan suvenir.Marame od tajlandske svile i biseri sa Phuketa također su lijepe i trajne uspomene na to lijepo putovanje.
Bangkok, a naročito Phuket, puni su malih dućana i štandova sa suvenirima. Od finih mirišljavih sapuna izrezbarenih u obliku orhidea, lopoča, frangipana (simbol Tajlanda) i tropskog voća, pa do lijepih ručno oslikanih zdjelica od kokosa. I, naravno, razne mješavine začina pomoću kojih ću pokušati doma rekreirati onaj fini okus njihovih jela.
Inače, slon je simbol Tajlanda i prisutan je na većini suvenira. Predstavlja snagu, vjernost i dugovječnost. Osim na suvenirima osobno nisam imala bliski susret sa slonovima. A i inače, ja sam više onako majmunski tip. Pri kupnji cjenkanje je poželjno. Navodno takav način trgovine nije imanentan Tajlanđanima, nego je to arapski utjecaj. Inače, vrlo su pošteni i neće vas namjerno prevariti niti oštetiti.
I na kraju…
Ne znam nikoga koga je Tajland ostavio ravnodušnim. To je zemlja koja nudi puno doživljaja i prekrasnih slika u relativno kratkom vremenu. Zemlja velikih suprotnosti i Iijepe prirode. Raznolika i zanimljiva. Zemlja dragih i toplih ljudi s kojima ne možeš naći zajednički jezik (možda i bolje, jer da se razumijemo možda nam ne bi bili tako dragi). Zemlja koju svakako treba posjetiti!
Primjedbe
Objavi komentar